Marmelada, džem i pekmez - u čemu je razlika?

Neko bi rekao da i nema neke razlike - sve je slatko, ukusno, pravi se od voća i šećera i odlično ide uz palačinke. Međutim, nije baš tako.

Različiti nazivi za ove, naizgled iste poslastice, nisu tek tako date od strane proizvođača. Oni ukazuju, ne samo na različite udjele šećera, već i na različite načine prerađivanja voća.

Pekmez predstavlja kuhanu voćnu kašu od neoguljenog ili oguljenog voća, s malo ili ništa šećera. Maksimalno dozvoljena količina šećera iznosi 20 posto. Pekmez se kuha duže od džema i marmalade. Voćke se prije kuhanja obično sitno iskjeckaju da bi se dobila gusta ravnomjerna smjesa u kojoj se ne mogu prepoznati komadići voća.

Marmelada je najgušća smjesa od ove tri i priprema se od sirovog ili kuhanog pasiranog voća. Udio šećera je ovdje dosta veći naspram udjela u pekmezu. Na 1000g voća se stavlja 500-1000g.

Džem predstavlja smjesu od svježeg oguljenog voća koje je samo očišćeno, ali ne i isitnjeno i koje se kuha veoma kratko. Udio šećera treba biti najmanje 500g na 1000g voća. Zbog kraćeg kuhanja po strukturi je nešto rjeđi od pekmeza i marmalade.

Prilikom pripreme pekmeza, marmelade ili džema najbitnije je da se ne koriste konzervansi niti umjetne boje, da bi se očuvalo što više nutritivnih vrijednosti, te da se održi pravi okus voća.